Vijesti

Možda ste čitali priču o muškarcu koji je za obitelj i prijatelje pripremio blagdanske čestitke iako je umro nekoliko mjeseci ranije. Zahvaljujući Facebooku sada imamo i internetsku verziju posthumnog oproštaja u aplikaciji "Ako umrem", koja vam omogućava da nakon svoje smrti na profilu objavite oproštajne poruke i video snimke za najdraže, piše portal Adweek.com. Stvar je poprilično jednostavna. Napišete ili snimite svoje oproštaje, učitajte ih u aplikaciju i zatim odaberite tri prijatelja od "povjerenja" koji će potvrditi vašu smrt. Jednom kada je vaš odlazak s ovog svijeta potvrđen vaši će postovi biti objavljeni, a svi će vas vaši virtualni prijatelji moći oplakivati i "lajkati" vaše posljednje riječi. Cijela priča pomalo je morbidna, no ne sumnjamo da bi se ljudi s vremenom mogli "ufurati" i u ovu novotariju, ako ona bude postavljena na jedan respektabilan i sentimentalan način.

Pompozno najavljen kao kataklizma i konačni udarac za "euro priču", val rušenja kreditnih rejtinga po eurozoni u režiji bonitetne agencije Standard & Poor's ipak nije rezultirao krahom na europskim burzama. Mali pad je zabilježen, ali daleko od katastrofe koja se iščekivala tijekom vikenda. Objašnjenje za tako mlaku reakciju tržišta na S&P-jev teror mnogi analitičari nalaze u shvaćanju da su bonitetne agencije izgubile svoj ugled i utjecaj, odnosno sposobnost pravovremenog reagiranje na globalne financijske tijekove. "To je jasna poruka da nitko ne bi treba obraćati pažnju na ono što rade bonitetne agencije. Sve što su napravile u zadnjih 15-20 godina bilo je pogrešno. Ja znam da te agencije moraju nešto procjenjivati, ali njihova saznanja za nikoga nisu novost", kazao je za RT financijski analitičar Jim Rodgers. Osim otkrivanja "tople vode", S&P je ovim potapanjem eurozone otkrio i svoje istinsko lice koje je, smatra analitičar F. William Engdahl, prilično pristrano. "S&P je odigrao prilično očiglednu i agresivnu ulogu u čitavoj eskalaciji europske krize još od prosinca 2009. godine. Ljudi su se već polako navikli na njihove poteze i ako će netko na kraju biti na gubitku, to će biti kredibilitet institucija poput S&P-a i Moodys'a, koji će biti promatrani kao politički agenti", kazao je Engdahl za RT. On smatra kako je u Europi sve izraženije mišljenje da relevantne bonitetne agencije, koje mahom imaju sjedište u SAD-u, igraju političku ulogu po nalogu američkih vlasti. "Previše smo puta imali priliku vidjeti situaciju u kojoj bonitetne agencije zažmire na jedno oko kada su u pitanju banke s Wall Streeta, takozvani Bogovi novca. S druge strane, kada su u pitanju europske banke, institucije i države one postaju mnogo agresivnije što navodi na zaključak da su one samo produžetak američkog političkog aparata", smatra Engdahl. Slično misli i Rodgers: "Do prije nekoliko mjeseci SAD su još uvijek kod tih agencija uživale savršeni AAA rejting. Riječ je o najzaduženijoj državi u povijesti čovječanstva, što znači da je održavanje njihovog rejtinga bio veliki apsurd. Kada je u pitanju Europa, nisu toliko dugo čekali." Da nešto u tom pogledu treba mijenjati shvatio je i njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, koji je jučer pozvao na stvaranje europskih bonitetnih agencija, koje bi trebale biti realnije u igranju uloge financijskog korektora u Europi. "Hoće li nove bonitetne agencije imati sjedište u Europi ili Australiji, Rusiji i Americi nije uopće bitno. Važno je samo da to bude institucija koja će biti sposobna pravovremeno procijeniti nečiju solventnost. Bitne su samo kompetencija i politička nezavisnost", prokomentirao je Rodgers ideju njemačkog ministra. Pritom je ponudio i svoje mišljenje o tome kako se Europa može izvući iz krize. "Najbolji način je taj da sve one koji su napravili greške pustite da za te greške i plate. Ljudi koji su krivo uložili neka bankrotiraju, banke koje su se neuspješno kockale neka propadnu, a ljudi koji su svoje novce držali u takvim bankama neka se pomire s gubicima i počnu iznova", predlaže Rodgers. "Trenutno se čini kako će samo neki u Europi morati prihvatiti gubitke i krenuti dalje, a to nije dovoljno. Političari rade polovična rješenja jer se nadaju kako će izgurati još mandat ili dva i onda će sve biti OK. Ali to neće riješiti problem, nego ga samo odgoditi. A onda ćemo svi tresnuti", zaključuje Rodgers.